23. 03. 2019.

Đuzepe Verdi, Nabuko, Beogradska Opera, Dragutin Matić, Aleksandar Dojković, Dragoljub Bajić, Sanja Kerkez, Aleksandra Angelov, Mihailo Šljivić, Mihailo Otašević, Tatjana Mitić, Jasmina Trumbetaš Petrović, Direktor Opere. 23. 03. 2019. Piše David Naum.











Operska bruko, zoveš se Nabuko!

A Laura aplaudirala
(Nije neki aplauz, ali je stvaran)

Sve dok budu ovi vladali, Beograd neće imati ni operu, ni balet.
Večeras nam je Jasmina Trumbetaš Petrović, u svojstvu Direktora Opere, ponudila predstavu Nabuko.
Nama, gledaocima je servirala, a sama je na prvoj pauzi napustila salu. To baš nije bilo svojstveno predhodniku, VD Direktoru Janku Sinadinoviću. Moguće da je Sinadinović, ili imao jači želudac, ili poseduje manje sluha. Tek… Tek, bilo je šta je bilo.
Zar je neko mogao da očekuje  da će Ismail, Aleksandar Dojković da peva…?
Interesuje me ko je dozvolio da se ovakav Ismail pojavi na sceni. Ima li ova Opera Upravni odbor, Umetnički savet?
Ima li ova Opera  Upravni odbor, Umetnički savet? Koliko puta da ponovim pitanje???
Čime se oni bave?
Kontrolom nabavke toalet papira (tu su moguće pronevere), ili da li su vatrogasci protivpožarne boce napunili u predviđenom roku?
Sve dok budu ovi vladali, Beograd neće imati ni operu, ni balet.
Ova rečenica dođe kao Ceterum conceo.
Da ne pomisle moji oponenti, na čelu sa već spominjanim Sinadinovićem, da su ovo psovke… On se žalio na oštrinu reči… A pošto sumnjam u opšte obrazovanje (nekultura je vidljiva) mojih oponenata, objasniću.
Nekada, davno u Rimskom senatu je Marko Porcije Katon svako svoje izlaganje, bez obzira o čemu bilo, završavao rečenicom: Ceterum conseo Carthaginem esse delendem… Ili u prevodu: Što se ostalog tiče, smatram kako Kartaginu treba razoriti.
Ponavljao je, predskazujući Treći Punski rat… A valjda moji oponenti znaju kako od Kartagine nije ostao ni kamen na kamenu.
Od tada potiče Ceterum conseo… Što nije ni ružna reč, ni psovka… Niti to “omalovažava operske veličine”, kako se jedan bivši moćnik izrazio. Sigurno i sebe ubraja u te “veličine”.
Elem, ako je Dojković bio sramota, onda je Dragoljub Bajić, kao Zaharija polusramota. Valjalo bi da Bajić ponekad dođe u istu ovu operu kada Zahariju peva Ivan Tomašev. Mogao bi da čuje kako to zvuči, ili pak da se eventualno upiše kod istog u školu pevanja Verdija, ako Gospodin Tomašev odluči da se bavi pedagoškim radom.
Sanja Kerkez je večeras trebala da bude Abigaila. Trebala, a nije bila. To jest, nije bila onakva kakva je bila ranije. Čekam ispravku.
Aleksandra Angelov i Mihajilo Šljivić, prva Fenena, drugi Veliki sveštenik. Standardno. Ko je bio zna, ostali bolje da ne znaju.
Mihailo Otašević je posebna priča. Bio je Abdalo. Ipak da ne počinjem sa tom pričom. Neka se  njim pozabave oni koji su mu omogućili da se pojavi večeras na daskama.
Tatjana Mitić kao Ana, Zaharijina ćerka. Bolje da ne peva i da ne blati svoje prezime.
Na kraju, Dragutin Matić, Nabuko. Rećiću samo da je jedini dobio aplauz na otvorenoj sceni. Da, bilo je tu i pokušaja nekog tapšanja drugim likovima. Komešala se 1. loža preko puta Direktorske lože. Mislim na Ložu 1, prve galerije, levo… Tu već decenijama sede oni koji jurišaju na operske daske… Ali ovi što tu sede zadnjih godina i previše udvorički tapšu, bacajući pogled “preko puta”… vidi li se…. Vidi li se, pitaju se… Vrište svojima, skandiraju jedni drugima, prave atmosferu stiudentskog javnog časa, a većina tridesetogodišnjaka… Odatle niko nije aplaudirao Matiću… Mislim na aplauz na otvorenoj sceni… Sve vidim i sve čujem… Pozabaviću se  psihologijom te lože u nekom posebnom osvrtu.
A na kraju predstave, iz mraka se, u vezi jednog protagoniste, čuo  glas: "Bravo!" ... Prepoznatljiv glas. Od strane supruge… Jer supruga (normalno) brine da joj muža ne ocrne zvižducima…
Na kraju, ko će kome, ako neće svoj svome…
Sve dok budu ovi vladali, Beograd neće imati ni operu ni balet.
I tako, Direktorka nestala na prvoj pauzi. Možda je odjurila po transferzali Bugarska-Azerbejdžan… Ili nije izdržala.
Do sada je već postala popularna po svojim gafovima… Svojevremeno je pred celim Operskim Studijem izjavila: “Jedva sam izdržala predstavu u kojoj je pevala XYZ” (XYZ je pevačica sa dva prezimena) Da li je umesno iznositi prljav veš zaposlenih, pred onima koji nisu članovi kolektiva??? Pred mladim ljudima koji tek pokušavaju…
Zar se još neko čudi kako znam, pa znam, naravno da znam…
Zato kažem, Direktorki je garantni rok istekao. Možda se sprema na put… Ili… Zašto ne bi u neku “uzvratnu posetu” otišla Ana Rupčić… ne poznajem Gospođu Rupčić… Neće, dragi moji oponenti da vam prođe priča kako nekoga protežiram?... Zar nije Gospođa Rupčić pre par godina dobila nagradu svoje kuće… Zašto ne ode Nataša Jović Trivić?... Zar nije ove godine dobila nagradu “Breda Kalef”?...
Da vidimo ko će????
Sve dok budu ovi vladali, Beograd neće imati ni operu ni balet.
A večeras čudo… Uvertira veoma dobra… I od toga još veće Čudo, ona Grozna Laura koja uvek sedi do mene, aplaudira orkestru, aplaudira dirigentu Dejanu Saviću… Pitam je: Aplaudiraš?... A ona, veoma svesno odgovara: Aplaudiram! Dobro zvuče!
Jer uvertira je bila za pohvalu.
Oponenti će i dalje tvrditi kako se “izvesni ljudi” mrze… itd, itd,….
Hajde, dođite u operu, da zajedno poslušamo one koje navodno “mrzim”… Ili uzmite snimak opere… Ili sačekajte da svoje večeršanje nastupe okače na Youtube, Dojković, Bajić…
Ili možda u sitne sate, ove prolećne noći, Direktorka (nam) razmišlja kako da da ostavku.
Ima li ova kuća Upravni odbor, Umetnički savet. Ili veruju izveštajima poput onog od predhodnog VD direktora, koji se hvalio u medijima kako je “za njegovog mandata bilo 520 predstava i da ni jedna nije otkazana”…
Ovo večeras nije bila predstava, već polupredstava. Nismo mi ni polusvet, ni polugledaoci… Platili smo redovnu cenu. Gospođo Trumbetaš Petrović, izdržite do kraja.
Znate li šta znači reč: Sramota!??
Sve dok budu ovi vladali, Beograd neće imati ni operu ni balet.
Lepo je meni moj deda davno, veoma davno  govorio da se ne bavim pisanjem, nego da gajim piliće.

O istoj temi, ali iz drugog ugla:



.