05. 02. 2018.

Gaetano Doniceti, Ljubavni napitak, Narodno pozorište, Beogradska opera, Gabrijela Ubavić, Ljubomir Popović, Vladimir Andrić, Mihajilo Šljivić, Tatjana Mitić, Đorđe Stanković. Piše David Naum.




HVALA UMETNICIMA

Francuzi bi rekli ono pevljivo tres bien. Današnji (05. Fenruar 2018. godine) “Ljubavni napitak” je bio izrazito opijajući i nešto što če da se pamti.
Gabrijela Ubavić kao Adina je morala i  kvalitetom i imenom da privuče veći broj posetilaca. Ali kada naše uspešne operske pevačice ne poznaju čak ni oni koji (smelosti o bezobrazluka) pišu o operi, šta je očekivati za one druge, brojnije publike…
Već sam se ranije uverio u kvalitet pevanja Gospođe Ubavić i pisao sam o tome. A večeras je taj prefinjeno čist glas dodirnuo publiku… Da, veoma pažljivo osluškujem i posmatram publiku, poput aktera na sceni. I večerašnja Adina je dobila zaslužen aplauz, ovacije… ovo veče nam je podarila sebe i to ostaje u sećanju, stvarajući želju kod nas, koji smo joj aplaudirali, da se što pre čuje i u nekoj drugoj roli.
Gospođa Ubavić je bila najbolja inspiracija za Ljubomira Popovića, već dokazanog u komičnim rolama. Večeras je bio arlekinski Til Ojlenšpigel. Bravuroznost koja nadomešćuje ograničenost ovog predivnog lirskog tenora.
Teško da će Ljubomira Popovića pozvati da peva negde u inostranstvu. Ali Ljubomir Popović je Umetnik, jer peva srcem, a glumi dušom.
Možda vam ova predhodna rečenica zvuči neprikladno, neočekivano,… ali kod mene ni jedna reč nije bez osnove  i sve ima razlog.
Vladimir Andrić je tumačio narednika Belkorea. Ne bih hteo da upotrebim reči koje bi ga na bilo koji način omele da pripremi svoj nastup u “Onjeginu”… I mlad je i neiskusan da za tri dana uradi toliku transformaciju… zato ću o njemu pisati utisak posle “Onjegina”.
Tatjana Mitić, Đaneta. Mislim kako bi mnogi bili srećniji  kada bi u tim manjim ulogama videli pevačice iza najmlađe generacije, ali… Moje je da ponavljam, a oni mlađi, očigledno,  moraju neke da vuku za rukav… Ali da ne načinjem loše teme… Da ne kvarimo komičan utisak.
Mihajilo Šljivić je bio Dulkamare, kao i u predhodnom “Ljubavnom napitku,” gde sam njega i Andrića pohvalio, poželevši im što brži napredak.
Gospodin Šljivić se već “okitio” značajnim gostovanjem u Italiji. Bravo… Nadam se da je tamošnje pevanje bilo kvalitetnije od večerašnjeg.
I još nešto, kontraproduktivno je pored (operskog) imena Mihajila Šljivića stavljati podatke kako je bio vukovac u matematičkoj gimnaziji, kako je inženjer eletrotehnike. To može za žutu štampu, koja ima za čitaoce ljude malograđanskih poriva,  koji se lože na operske pevače iz selendri, na one koji su pleli džempere da bi studirali…. Itd.. itd…
O gle čuda, jedan drugi Miha(j)ilo, ali Petrović je rođen pre tačno 150 godina. Niste čuli za tog najvećeg srpskog matematičara, akademika… Mika Alas mu je nadimak… Zašto njega spominjem, on je pored matematike voleo i umetnost. Svirao je violinu. I sigurno u biografiji za stalnog člana  Srpske Akademije nije stajalo da svira violinu, da je položio prvo za  kalfu i majstora ribarstva, da je ulovio soma od 120 kilograma.
Mihailo Petrović nikada nije postao umetnik, a žarko je želeo.
Mihajilo Šljivić, uz usavršavanje može da postane dobar operski pevač… može da postane i odličan operski pevač… (tu već nisam siguran i uzdržavam se od kategoričnih prognoza)… Ali Mihajilo Šljivić nikada neće postati umetnik… Može i dalje, kao u prvom činu da pre svake fraze vadi gaše iz zadnjice, poput tenisera Rafaela Nadala, može posle svake fraze da se hvata za grudi, poput Živana Saramandića... Nikada od njega Živan... Samo Mihajilo  koga hvale spominjući elektrotehniku.
Tačno, scena, opera, slika,  roman, čak i tekst Biblije su u “zalatnom preseku,” svuda je famozna kvadratura kruga, onaj beskonačni borj 3,14… ali put je obrnut… Nikada od matematičara umetnik… Čak to nije bio slučaj ni kod genijalnog Leonarda, koji je izučio samo slikarstvo…
Ipak osetim one koji pevaju srcem, a glume dušom… Dodirnu mi srce, dodirnu mi dušu.
Nije to mogao da pokvari ni dirigent Đorđe Stanković. Neću o njemu.

Srećan sam u ovim zadnjim minutima 5. februara… Predstava se završila pre nešto više od sat.  Gospođa Ubavić i gospodin Popović su mi dodirnuli srce, dotakli dušu. Zbog takvih se ide u operu, zbog takvih se čitaju knjige, gledaju slike,… osluškuju u letnjim noćima zrikavci.



O istoj temi, ali iz drugog ugla:





.